Muzej grada Splita

Muzej grada Split

Muzej grada Splita smješten je u gotičko-renesansnoj palači plemićke obitelji Papalić, građenoj u 15. i 16. stoljeću. Palača Papalić sa dvorištem, lođom, bunarom i svečanom dvoranom na prvom katu spada u najljepše kulturno-povijesne spomenike grada Splita.

Počeci muzejskog djelovanja i sabiranja spomeničke baštine u Splitu povezani su upravo uz Papalićevu palaču. U toj reprezentativnoj gotičko-renesansnoj palači, koja je pripadala splitskoj plemićkoj obitelji Papalić, nalazila se zbirka antičkih kamenih spomenika iz Salone. Marko Marulić i Dmine Papalić obilazeći solinske ruševine sakupljali su i proučavali antičke natpise koje je Papalić dao uzidati u dvorište svoje palače.

Muzej sabire, čuva i prezentira materijalnu i duhovnu prošlost grada, priča priču o povijesti Grada – ne samo kroz izložene eksponate, već i kroz gotovo 200 audio-zapisa i galerija fotografija.

Galerija fotografija te audio-zapisi posjetiteljima Muzeja dostupni su putem Smart Guide platforme na njihovim 'pametnim' telefonima na hrvatskom i engleskom jeziku.

  • Galerija Muzeja grada Splita smještena je u prizemlju arhitektonskog sklopa muzeja u Dioklecijanovoj ulici i u njoj se, kao i u izložbenom prostoru samog Muzeja, održavaju povremene izložbe.

Zanimljivost:

  • Projektor Kinematografa Karaman
  • Karamanov kinoprojektor sačuvan u Muzeju grada Splita, Patheov je model što ga je 1906. godine upotrebljavao Tršćanin Antonije Volić, a zatim 1907. godine Josip Karaman u svom splitskom kinematografu. Prva rasvjeta ovog projektora bila je na acetilensko svjetlo. Pogon se vršio postojećom ručicom, a brzina je okvirno regulirana.
  • Karamanov kinematograf otvoren je u istoj kući u današnjoj Marmontovoj ulici. Kino je ponosno isticalo naziv Elektra, svečanije The Grand Phono Biograph ili još češće Bioskop Karaman. Kinematograf je mogao primiti do 500 osoba.

 Osnovne informacije

Adresa: Papalićeva 1, Split

Telefon:: 021 360-171, 021360-172

E-mail: muzej.grada.splita@mgst.net 

Web: https://www.mgst.net 

Facebook, Instagram

 

Galerija Emanuel Vidović

Galerija Emanuel Vidović posvećena je jednom od najznačajnijih hrvatskih umjetnika, Emanuelu Vidoviću (Split, 1870. – 1953.). Zamišljena je kao mjesto prikupljanja, obrade, istraživanja, zaštite i prezentacije slikareva materijalnog i duhovnog naslijeđa.

Galerija je dio Muzeja grada Splita i smještena je u klasicističkoj kući pokraj Srebrnih vrata Dioklecijanove palače. Ističe se iznimno vrijednim umjetničkim djelima i likovnim postavom koji naglašava sraz tradicionalnog i modernog u Vidovićevu djelu.

U stalnom postavu primijenjena je kombinacija tematskog izlaganja i kronološkog slijeda, a   Vidovićeve slike su podijeljene na tematsko-motivske krugove. Zasebnu cjelinu u postavu čine Vidovićevi portreti Splita u crtežu, koji pokazuju slikarevu povezanost sa zavičajem, ali i njegovu, nerijetko osporavanu, vještinu baratanja linijom.

Dio Galerije zauzima i rekonstrukcija Vidovićeva atelijera, koja je stavljena u funkciju ambijenta - izloška. Atelijer ne otkriva samo kontekst u kojem su nastajala umjetnikova djela, već simulira dio stvarnih motiva Vidovićeva slikarstva. Prostori između katova i hodnici iskorišteni su za prezentaciju dokumentarne građe o Emanuelu Vidoviću.

U Galeriji Emanuel Vidović redovito se organiziraju izložbe priznatih hrvatskih umjetnika, s posebnim osvrtom na splitsku likovnu scenu.

 Zanimljivost:

  • Emanuel Božidar Vidović rođen je na Badnji dan 1870. godine na Šperunu u Velom Varošu. Prostori njegova djetinjstva, Split, Trogir i Solin, urezat će se duboko u pamćenje budućeg slikara. Prvu izložbu Vidović je organizirao zajedno s Josipom Lalićem u foyeru Općinskog kazališta u Splitu. Uz ulja, Vidović je izlagao i karikature.
  • Prvu samostalnu izložbu sastavljenu od 122 djela priređuje 1903. godine u Splitu. Istu izložbu prenosi u Umjetnički paviljon u Zagrebu.
  • Vidović, Katunarić, Meneghello Dinčić i Uvodić 1908. godine osnivaju humoristični list Duje Balavac. Vidović je jedan od organizatora Prve dalmatinske umjetničke izložbe koja je imala presudnu ulogu u povezivanju dalmatinskih umjetnika. Zajedno osnivaju Umjetničko društvo Medulić. Grupa Medulić u Splitu organizira Izložbu jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije, umjetnički oblik prosvjeda protiv talijanskog imperijalizma.
  • Emanuel Vidović umire u 83. godini života, 1953. godine, a Galerija umjetnina u Splitu mu priređuje Posmrtnu izložbu.

 Osnovne informacije o ustanovi:

Adresa: Poljana kraljice Jelene bb, Split

Telefon: 021/360-155, 021/342-714

Email: info@galerija-vidovic.com 

Web: www.galerija-vidovic.com 

Facebook: Galerija Emanuel Vidović

 

Podrumi Dioklecijanove palače

Dioklecijanova palača predstavlja jedno od najbolje sačuvanih ostvarenja kasnoantičkog graditeljstva. Izgrađena je u razdoblju od 295. do 305. godine prema ideji cara Dioklecijana i njegovih arhitekata kao novi tip utvrđene i luksuzne carske rezidencije. Sjeverni dio ovog monumentalnog zdanja bio je predviđen za smještaj vojske i pomoćnog osoblja, a južni vezan za careve stambene i kultne potrebe.

Stoljetne građevinske aktivnosti izbrisale su izvorni arhitektonski sklop carske rezidencije na gornjoj etaži, no supstrukcije, uvriježeno nazvani Podrumi, u južnom dijelu Dioklecijanove palače, pokazuju izvorni oblik i raspored objekata Dioklecijanovog stana. Izgradnja podrumskih dvorana uvjetovana je geološkom podlogom sačinjenom od morskih hridi koje se strmo spuštaju od sjevera prema jugu. Supstrukcije (prizemne dvorane) su imale ulogu izravnavanja južnog dijela sa sjevernim višim dijelom terena kao i ulogu konstruktivnog podupirača koji je omogućio podizanje carskih odaja na višu razinu, osiguravajući im i zaštitu od prodora vlage s mora i podzemnih voda. Od srednjeg vijeka supstrukcije Dioklecijanove palače počinju se postupno zatrpavati raznovrsnim materijalom s gornje etaže na kojoj se od ranog srednjeg vijeka postupno razvijao i izrastao grad Split.

Tijekom posljednjih pola stoljeća sukcesivno su se provodila arheološka istraživanja u podrumskim dvoranama Dioklecijanove palače. Ona su rezultirala otkrićem novih građevinskih struktura iz vremena prije Dioklecijana kao i saznanjima o kasnijoj uporabi pojedinih prostorija. Naime, u istočnom dijelu Podruma otkriveni su temeljni ostatci zidova građevine iz ranog carskog perioda, ostatci kultnog mjesta – nymphaeum kao i nalaz mramornog stola (mensa) iz Dioklecijanove blagovaonice.

Podzemene prostorije orijentirane oko otvorenih dvorišta poslužile su kao privremena utočišta već u ranobizatskom periodu (sredina 6. st.), a od ranog srednjeg vijeka (sredina 7. st.) kao trajne podzemne nastambe izbjeglog siromašnijeg sloja stanovništva iz nedaleke Salone. U zapadnom dijelu podrumskih prostorija otkriveni su bunari iz preddioklecijanovog vremena, drvene grede u funkciji privremene konstrukcije oplate svoda, te ostatci ranosrednjovjekovne turnjačnice za proizvodnju ulja i vina.

Zapadne dvorane podruma otvorene su za javnost 1959. godine, dok su one istočnog dijela, završetkom opsežnih restauratorsko-konzervatorskih radova, primile prve posjetitelje tek 1996. godine. Dioklecijanova palača uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetske baštine 1979. godine.