Jadranko Runjić: Posljednja izložba
kustosi: Saša Runjić i Marija Stipišić Vuković
Izložbeni koncept retrospektivne izložbe akademskog slikara i sveučilišnog profesora Jadranka Runjića predstavlja presjek njegova stvaralaštva i približava publici cjelovit, vrlo heterogen i iznimno sadržajan likovni opus. Dobar poznavatelj kunsthistoričarske tradicije, kao i tradicije povijesnih avangardi 20. stoljeća, Runjić je već prije više od četrdeset godina izgradio svoj stil u kojem je iskazivao i iskazuje kako osobnu, tako i umjetničku zrelost. Neprestano problematiziranje, propitivanje i sjajno konceptualno promišljanje slikarstva kao medija neiscrpivih mogućnosti uz originalno traženje i nalaženje tih novih mogućnosti slike i slikarstva, Jadranka Runjića potvrđuju kao vrsnoga majstora.
Malo je reći da slike Jadranka Runjića djeluju uvjerljivo. Njegov slikarski opus je zaokruženi konglomerat mnogolikih modernističkih i postmodernističkih dostignuća, nastao s toliko unutarnje logike koja proizlazi iz upućenosti u jezik slikarstva i u slikarsku baštinu u kojoj se zatekao. No, svi ti prosedei koji se daju razlistavati u slojevima Runjićevih slika, sretan su spoj koji tvori visokokvalitetno slikarstvo. Njegovu izvedbu odlikuje metodičnost postupka. On nikada nije povukao liniju, položio boju na platno, zatvorio oblik i boju u formu objekta, a da nije teorijski i semiološki domislio ono što radi. Rutina koja se u tome zapaža mogla bi nas navesti da naročito istaknemo zanatsku stranu autorovog rada. Međutim, nepredvidivost i iznenađenja što ih ona sa sobom nosi, kao i sposobnost unošenja spontanosti u rukopisu i kompozicijskom rasporedu, premda na temelju odabrane i dobro utvrđene sheme, čuva ga od takvih prizemnosti i uzdiže u sferu umjetničke kreativnosti.
Već sama činjenica da Runjić svoje radove izvodi u ciklusima i serijama, u varijantama i derivacijama, govori o jednoj stalnosti mijena. Gledajući retrospektivno lako je uočiti svojevrsnu reverzibilnost kruga Runjićeva slikarstva koje samo sebe uvijek iznova tematizira, njegujući jedno lice slike i slikara. Jer nema ovdje izvan same kronologije rađanja pojedinih djela, početka niti kraja, niti novijeg niti ranijeg, zakašnjelog niti anticipirajućeg, nagovještenog niti zaostalog. Upravo zbog toga je slikarstvo Jadranka Runjića zanimljiv rezultat dugotrajnog istraživanja slikarskih mogućnosti, bez „faza“, što traje u stilskom kontinuitetu.
Marija Stipišić Vuković
Jadranko Runjić rođen je 21. veljače 1956. godine u Gospiću. 1974. godine završio je Školu primijenjene umjetnosti u Splitu – Odjel grafika. 1980. godine diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Šime Perića. Od 1985. član je HDLU-a Split. Od 1991. do 1997. godine zaposlen je kao nastavnik na Umjetničkoj školi Split, a od 1997. do 2023. godine radio je prvo u zvanju docenta te potom predavača na Slikarskom odjelu Umjetničke akademije u Splitu. Povremeno se bavi grafičkim dizajnom, scenografijom i ilustracijom. Živi u Splitu.