U Splitu predstavljen model riječkog hospicija

Ravnateljica riječkog hospicija 'Marija K. Kozulić', ustanove koja obilježava četiri godine rada, časna sestra Daniela Orbanić i stručni savjetnik Ivan Primorac danas su u katoličkom Domu za starije i nemoćne Lovret, samostanu Školskih sestara franjevki u Splitu, iznijeli svoja iskustva na predavanju o palijativnoj skrbi.

Prenijeli su priču o njihovom radu i bolesnicima kojima pružaju pomoć, a predavanje su uz brojne zainteresirane, slušali i savjetnica gradonačelnika za zdravstvo i socijalnu skrb Nina Miličević, gradski vijećnici Ante Zoričić i Tomislav Gojo, predstavnici  Splitsko-dalmatinske županije, splitskog Caritasa, udruga i drugih institucija.

Model riječkog hospicija, kako su rekli, predstavlja model suradnje Riječke nadbiskupije, koja je osnivač hospicija, s Gradom Rijekom, Primorsko-goranskom županijom, kao i sa više općina i poslovnih subjekata te županije uz suradnju sa HZZO-om. Ono što je najvažnije, rečeno je na predavanju, bez potpore HZZO-a ne može se osigurati kontinuirani rad hospicija koji je  za bolesnike besplatan. Riječki hospicij 'Marija K. Kozulić' je osnovao Caritas Riječke nadbiskupije, prethodno su suglasnost i mišljenje o nužnosti zajedno dali Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija koji i financijski potpomažu rad. Glavni izvor prihoda je HZZO, pokriva 69 posto troškova, oko 170.000 kuna mjesečno,  a ostalo su donacije.

U četiri godine rada, 850 bolesnika je preminulo u hospiciju, ali ih je i 126 otpušteno. Kako je ravnateljica, časna sestra Daniela Orbanić , pojasnila, to ne znači da su ozdravili, nego da su se oporavili dovoljno da mogu nastaviti živjeti određeno vrijeme prije posljednjeg izdisaja. Mnogi su se i vraćali opet. Posebno dirljiva priča je bila i o beskućniku koji je uz psa i uređujući vrt proveo zadnje dane svog života u hospiciju, a sa životom se tamo pozdravila i jedna mlada Splićanka. Stručni savjetnik iz riječkog hospicija,Ivan Primorac,   iznio  je podatak da dnevni boravak jednog pacijenta hospicij stoji 534 kune.  Ima, kazao je, 17 zaposlenih, uskoro i 18, a dnevno surađuju s onkolozima i liječnicima opće medicine.

„Svake godine raste broj potrebitih, nije uopće pitanje treba li Splitu, svaki grad treba imati hospicij.“, iznio je Primorac.
Prije riječkih gostiju, časna sestra Andrea Nazlić iz Zajednice školskih sestara franjevki s 20 godina rada na odjelu Jedinice intenzivne njege koja tijekom rata pomagala i na bojištu, održala je također iznimno zanimljivo predavanje o važnosti palijativne skrbi.
„Palijativna skrb afirmira i potvrđuje život, umiranje promatra kao normalan proces, niti ga požuruje niti odgađa, ostaje uz trpećeg i čini sve da mu se umanji bol, strah i osjećaj osame.“, navela je među ostalim.

Što se tiče Grada Splita, na Gradskom vijeću uz podršku i inzistiranje triju vijećnika, ponajprije Ante Zoričića, Ivice Grubišića Gire i Luke Podruga, a potom svih zajedno, donesen je zaključak da Grad, temeljem Ugovora s Katoličkom udrugom Lovret  Centar Matošić  postojeći objekt koje su donirale sestre prilagodi smještaju palijativnih bolesnika. Na toj se sjednici časna sestra Ljiljana Todorić zahvalila gradonačelniku na inicijativi i svemu poduzetom.Iako je proračun nakon takve vijećničke odluke uskoro srušen, prema tumačenju, preuzete obveze, a posebno one koje ne opterećuju Grad, se mogu izvršiti.