Marjan

Marjan

Marjan je brdo, vrh splitskog poluotoka i park šuma. Visok je 178 metara. Najviši vrh se zove Telegrin, po telegrafskoj stanici iz Napoleonovog doba. Dug je oko 3,5 km, a najveća širina 1,5 km. Ukupna je površine oko 340 ha (polovica je pokrivena borovom šumom) i čini prirodni valobran Kaštelanskom zaljevu. Issejski Grci su na njemu imali naseobine oko 2. st. p.n.e. Na njemu je sedam crkvica  ili njihovih ostataka. Od 1573. godine je na istočnim padinama ustanovljeno Židovsko groblje, s oko 700 starih grobova (spomenik prve kategorije). Odatle je 1852. g. počelo pošumljavanje Marjana, a idejni začetnik je bio profesor Juraj Kolombatović. Godine 2005. je osnovana Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan. Na vrhu je Prirodoslovni muzej u sklopu kojeg je 1924. godine osnovan Zoološki vrt te 1926. g. i Meteorološki opservatorij. S južne strane u Vili Dalmacija djeluje MEDILS - Mediteranski institut za istraživanje života, a sa zapadne je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Čak 24 razna sportska društva i udruge nose ime Marjan.

Dioklecijanova palača

Dioklecijanova palača

Početak gradnje palače (28.900 m2) nije točno utvrđen. Pretpostavlja se da je to bilo oko 295. godine, nakon uvođenja tetrarhije (vladavina četvorice). Iako nakon njegove abdikacije 305. godine palača još nije bila dovršena Dioklecijan je napustio Nikomediju i smjestio se u nju. Nakon njegove smrti 316. g. palača ostaje pod carskom vlašću. Njena pretvorba u grad je počela u sedmom stoljeću, kada su se u nju sklonili stanovnici Salone pod naletom Avara i Slavena.
Ona je najveća i najbolje sačuvana kasnoantička palača na svijetu. Vodovod koji je dovodio vodu s izvora rijeke Jadro, dijelom se koristi i danas. Prema nekim teorijama palača nikad nije bila samo mjesto za odmor, nego i tvornica za preradu vune. Godine 480. u palači je otrovan Julije Nepot, zadnji zakoniti car Zapadnog Rimskog Carstva.

Katedrala svetog Duje sa zvonikom

Među europskim katedralama splitska se nalazi u najstarijoj građevini na svijetu koja se upotrebljava kao katedrala – Mauzoleju cara Dioklecijana. U njoj povijest izmiruje antičku i kršćansku srednjovjekovnu baštinu. Sredinom 7. stoljeća postaje katedrala s oltarima i relikvijama Svetog Dujma i Svetog Staša.
Na inicijativu splitskog nadbiskupa Markantuna de Dominisa (1560.-1624.) početkom 17. stoljeća je srušen istočni dio zida mauzoleja i dograđen kor, čime je katedrala proširena. Poznata je po drvenim vratima koje je izradio domaći majstor Andrija Buvina 1214. godine, izrezbarivši u orahovini 28 prizora Isusova života. Katedralu krasi i remek djelo Jurja Dalmatinca - oltar sv. Staša.
Gradnja zvonika je počela oko 1257. godine i trajala je do sredine 16. stoljeća. Zato je on kombinacija romaničkog i gotičkog graditeljstva.