Dirljiv oproštaj od Olivera Dragojevića na komemoraciji u HNK
Obitelj, prijatelji i suradnici Olivera Dragojevića, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, ministri u Vladi RH Damir Krstičević i Nina Obuljen Koržinek, ...
... načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Mirko Šundov, župan Blaženko Boban, gradonačelnik Andro Krstulović Opara, brojni saborski zastupnici, gradonačelnici i načelnici susjednih gradova i općina, Splićani i Splićanke oprostili su se danas od velikog umjetnika i čovjeka na komemoraciji održanoj u Hrvatskom narodnom kazalištu Split.
Birane i dirljive riječi o Oliveru ispričali su njegovi dugogodišnji prijatelji i suradnici Jakša Fiamengo, Nikša Bratoš, Tomislav Mrduljaš i Gibonni.
„Tužan je trenutak, neizmjerno tužan. A, ti ode, moj Olivere. Mnogo si ti nama dao. Dragi prijatelji svi su te voljeli i danas nam je najteži dan u životu. Mnogi su ti prijatelji bili tu, a mnogi i izvan domovine. Teško se s tobom rastajati, ali neminovnost je neminovnost. Ti si morao otići, ali ti nikada nećeš otići iz našeg srca“ rekao je Fiamengo.
Nikša Bratoš, predsjednik Hrvatske glazbene unije rekao je za Olivera da je bio interpret koji je brisao glazbene podjele, bez obzira kojim se stilom glazbe bavili znalo se da postoji jedan neupitni maestro izvan svih. „Sjećam se kada smo 1991. radili 'Moju domovinu' bilo je jasno tko će pjesmu početi i završiti. Onaj najveći, onaj koji nas treba ujediniti. Svojim djelovanjem odavno je postao svojevrsnim dalmatinskim spomenikom. Onaj zbog kojeg su ljudi bili spremni putovati stotine kilometara samo da to vide i čuju“ istaknuo je Bratoš.
Veliki prijatelj Olivera Dragojevića, Tomo Mrduljaš, rekao je između ostalog sljedeće: „Ostavio si neizbrisiv trag, trag u beskraju. Nisi volija izgubit, uvik si tražija revanš, a sada smo mi tebe izgubili. Posli te vražje mriže od duvana u koju si se zapleja, umisto ka da tvoj Picaferaj upalimo svitlo, mi palimo sviću. Zapivaj i zasviraj gori s našim Remijem i našim Zdenkom, a mi ćemo te doli čuvat u našim srcima.“
Posebno emotivan bio je Gibonni koji je svom kapetanu poručio da je sve kako triba, a da je svo more samo za njega. Galeb i ja, Brod u boci i Cesarica upotpunile su ovu dirljivu komemoraciju, a publika je nakon dugotrajnog pljeska spontano zapjevala Oliverovu pjesmu Vjeruj u ljubav.