2012

Javna priznanja 2012.

Dodjela nagrada za životno djelo, osobnih i skupnih nagrada Grada Splita za 2011. godinu


Komisija za dodjelu javnih priznanja Grada Splita na sjednici održanoj 27. ožujka 2012. godine donijela je odluku o dodjeli pet nagrada za životno djelo, tri osobne nagradu, te četiri skupne nagrade.


U kategoriji Nagrada za životno djelo u 2011. godini nagrađeni su:


CYNTHIA HANSELL BAKIĆ  –  za četrdeset godina uspješne operne i koncertne karijere, te glazbeno pedagoški rad
 
Rođena je 1949. godine u SAD, u Virginiji, na jugu Amerike. Već sa jedanaest godina nastupa, uči klavir i pohađa tečajeve klasičnog baleta, a  u srednjoj školi osvaja niz nagrada, državnih i regionalnih. Nakon završetka opće gimnazije, dodijeljena joj je četverogodišnja stipendija „Trustees“, New England Conservatory of Music in Boston. Tijekom studija stalno je nastupala s Boston Symphony Orcestrom pod ravnanjem najvećih svjetskih dirigenata. Diplomirala je na  bostonskom konzervatoriju 1971. godine u klasi prof. Lava Vrbanića, a iste godine dodijeljena joj je stipendija Republike Austrije  za poslijediplomski studij, specijalnost njemački Lied na Salzburškom Mozarteumu.
Iste godine dolazi u Dubrovnik, a na poziv tadašnjeg ravnatelja Opere HNK Dragutina Savina debitira sa ulogom Leonore u Verdijevu Trubaduru, sa samo 22 godine. Od tada započinje njena duboka veza sa Hrvatskom  i njena osebujna i uspješna karijera sopranistice i stalne članice Opere HNK Split u kojem uz kraće prekide ostaje do 2001. godine.
Premda je zadnjih godina posvećena  uglavnom pedagoškom radu , kao profesorica solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i od 1989. na splitskoj Umjetničkoj akademiji ( čija je osnivačica Odjela solo pjevanja ) i dalje intenzivno nastupa na koncertima. Njena bogata operna  karijeri broji više od šezdesetak glavnih uloga u operama Puccinija, Verdija, Giordanija, Leoncavalla, Donizettija, Mozarta, Čajkovskog, Smetene, Dvoraka i drugih, te hrvatskih autora Gotovca, Tijardovića, Parača, Hatzea i Ivana pl. Zajca. Gostovala je u svim domaćim opernim kućama, te u inozemstvu. Nastupala s velikim simfonijskim orkestrima u standardnom i modernom koncertnom repertoaru, ne zaboravljajući pri tom i promociju američkih skladatelja. Održala je niz humanitarnih koncerata i organizirala niz humanitarnih akcija kao predsjednica i članica različitih udruga.
Dobitnica je više nagrada i priznanja od kojih posebno osobna nagrada Grada Splita u 1992. godini, te strukovna nagrada „Milka Trnina“ 2006. godine.
Njezin sopran koji je prvi put odjeknuo na sceni HNK Split 14. veljače 1972. godine, puna je četiri desetljeća stvarao galeriju različitih opernih likova koji su osvajali domaću i svjetsku glazbenu javnost ističući umjetničku osobitost i snagu ove vrhunske umjetnice.
 
ANTE SVARČIĆ – za naročite uspjehe u oblasti arhitekture
 
Ante Svarčić rođen je u Splitu 1938. godine. Nakon završene gimnazije upisao je  Arhitektonski fakultet na kojem diplomira 1963. godine. Od završetka studija radio je  kao odgovorni projektant u projektnim biroima  „Urbanističkom zavodu kotara“, arhitektonskom birou „Tehnogradnje“ i „Projektnoj grupi Split 3“.
 Pored rada na projektiranju, član je  više stručnih žirija na javnim, gradskim i međunarodnim natječajima. Od 1995. godine radi i u vlastitom arhitektonskom inženjeringu MASS d.o.o. Split.
Svoja najznačajnija arhitektonsko urbanistička rješenja arhitekt Svarčić dao je svom rodnom Gradu, a njegova originalna arhitektonska rješenja i promišljanja stvorila su prepoznatljivu sliku Grada.  Njegovo ime veže se za slijedeće projekte: Gradski centar „Split 3“ – Ulica Ruđera Boškovića, Robna kuća Prima 3, Plažni objekt Duilovo, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Nathodnik – most preko ulice Matice Hrvatske, a i za niz drugih projekata  na prostoru Hrvatske  i šire.
Objekt Robne kuće „Prima 3“  izrađen je u stilu postmoderne i kad je dovršen 1981. godine označio je početak postmoderne u Splitu. Projekt ulice Ruđera Boškovića ispunio je sva očekivanja o dvoru s mediteranskim elementima kao mjestu socijalizacije na otvorenom, te uz Kovačićevu Ljubićevu ulicu i Radićevu Papandopulovu ulicu ulazi u arhitektonsku antologiju.
Dobitnik je niza priznanja i nagrada, u kojoj je naravno i ona, počasnog građanina „Gradskog kotara  Split 3“.
 
 
VINKO BAJROVIĆ – za osobit doprinos stručnom i pedagoškom radu, razvoju prosvjetno pedagoškog sustava, te doprinos športskom životu Grada Splita
 
Vinko  Bajrović je rođen 1937. godine u Splitu. Profesor je matematike i fizike. Deset godina proveo je radeći u školi kao nastavnik matematike i fizike, a trideset i četiri godine do umirovljenja  2003. godine kao zaposlenik Ministarstva prosvjete i športa u Zavodu za školstvo, Područnoj jedinici  Split, na radnom mjestu višeg prosvjetnog savjetnika – nadzornika za matematiku u osnovnim i srednjim školama Zadarske, Šibensko – kninske, Splitsko – dalmatinske i Dubrovačko – neretvanske županije. Svojim predanim, stručnim,  pedagoškim i znanstvenim radom dao je doprinos u obrazovanju brojnih generacija učenika, te ostavio trag u školstvu posebno u unaprjeđenju  nastave matematike, te radu s darovitim učenicima.
Brojne generacije matematičara odrasle su na njegovim knjigama. Autor je udžbeničke literature iz matematike za učenike od petog do osmog razreda osnovne škole i niza drugih matematičkih izdanja i analiza stanja u osnovnom i srednjem školstvu. Zadnju knjigu  „Matematika na državnoj maturi“ napisao je 2012. godine sa svojom suprugom. Profesor Bajrović dao je poseban doprinos u radu s darovitim učenicima i stručnom usavršavanju učitelja i nastavnika. Danas priprema besplatno pedeset učenika četvrtih razreda u Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju za polaganje državne mature. Organizator je velikog broja seminara, osnivač regionalnih natjecanja iz matematike i  organizator Matematičke olimpijade srednjoškolaca Balkanskih zemalja koja je održana 1989. godine u Splitu.
Od svoje 15. godine profesor Bajrović je i vrlo aktivan u športskom životu Grada Splita. Isprva kao igrač KK „Jugoplastika“  od 1954. – 1964. godine, a potom kao  dugogodišnji tehniko KK „Jugoplastike“  i reprezentacije, te dopredsjednik Skupštine  „Hajduka“ od 2000. – 2009. godine. Član je Hrvatskog društva za povijest športa i Inicijativnog odbora za osnivanje Muzeja športa u Splitu kojem je podario veliki broj svojih športskih uspomena i član Upravnog odbora Udruge Split grad športa.
Premda u mirovini još uvijek je vrlo aktivan u praćenju odgojno – obrazovnog rada u osnovnim i srednjim školama i u športskom životu Grada Splita.
 
 
JOZO ALEBIĆ – za iznimna športska dostignuća, te doprinos splitskoj i hrvatskoj atletici
 
Rođen je 1947. godine u Hrvacama kod Sinja. Atletikom se počeo baviti 1962. godine u splitskom atletskom klubu „ASK“. Kao član „ASK“ – a  bio je sudionikom triju Olimpijskih igara ( Munchen 1972. godine, Montreal 1976. godine i Moskva 1980. godine ), nastupao je za reprezentaciju Europe na prvom natjecanju Svjetskog kupa 1977. godine u Duesseldorfu u štafeti 4X400 m, koja je osvojila srebrno odličje. Osvajač je srebrne medalje s dvoranskog prvenstva Europe u Katowicama 1975. godine u disciplini 400 metara.
Jozo Alebić je najtrofejniji atletičar s prostora nekadašnje Jugoslavije kada su u pitanju nastupi na Prvenstvu Balkana. Osvojio je ukupno 21 medalju, od čega osam zlatnih i jednu srebrnu u pojedinačnoj konkurenciji. Također je osvajač i dvije zlatne medalje, te po jedne srebrne i brončane medalje na Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. i Splitu 1979. godine. Ukupno je 14 puta bio prvakom Jugoslavije  na 200 i 400 metara, te 50 puta prvakom Hrvatske na 100, 200, 400, i 800 metara, te u štafetama 4 X 100 i 4 X 400 metara. Pobjednik je i niza međunarodnih atletskih mitinga širom svijeta. Ukupno je 70 puta nastupao za reprezentaciju Jugoslavije. Dugogodišnji je državni rekorder na 400 metara zajedno s Lucianom Sušnjem sa 45.93 sekunde, te samostalno sa 45.86 sekundi.
Tijekom športske karijere, pogotovo na njenom vrhuncu, imao je više poziva iz drugih klubova, ali je ostao vjeran svome „ASK“ – u i svome Splitu. Športsku karijeru završio je 1981. godine i premda je 30 godina prošlo od njegovih utrka i pobjeda, Jozo Alebić ostaje atletskom legendom i jedno od prvih imena splitske i hrvatske kraljice sportova svih vremena.
Nositelj je niza športskih i uopće društvenih priznanja. Danas je aktivni član ASK - a, gdje svoje bogato športsko iskustvo prenosi mladim atletičarima i trenerima. „I zauvik Jozo trči“, stihovi su „Balade o letećem mesaru“ koju je Momčilo Popadić posvetio Jozi Alebiću.
 
 
ANTE ČEDO MARTINIĆ  posthumno – za osobit doprinos kazališnoj posebno dramskoj umjetnosti
 
Ante Čedo Martinić, rođen je 27. siječnja 1960. godine u Pučiščima na Braču, a preminuo 27. prosinca 2011. godine u Splitu. U rodnim Pučišćima  završava osnovnu školu, a školovanje nastavlja u srednjoj vojnoj školi u Zagrebu, te potom na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Kazališnu karijeru je započeo još kao student glume na završnoj godini Akademije za kazališnu umjetnost u Zagrebu s ulogom Rodriga u Shakespearovom Othellu s kojom je i započela njegova izuzetna i bogata glumačka karijera. Od 1984. godine do smrti u stalnom je angažmanu u HNK Split kojem je ostao vjeran cijeli svoj život. Odigrao je preko sedamdeset dramskih, opernih i kabaretskih uloga, što je kao rijetko koji glumac s velikim uspjehom donosio na pozornicu. Ostat će zapamćene njegove brojne kreacije velikih uloga dramskog repertoara: Krležinog Leona Glembaja, Molierovog Don Juana, Shakespearovog Hamleta, te posebno uspjele interpretacije šjor Bepa Pegule i Lešandra iz Tiardovićevih Male Floramy i Splitskog akvarela. Na malom i velikom ekranu ostvario je više uloga u televizijskim serijama, a pored svoga glumačkog poziva obnašao je i dužnost ravnatelja Drame HNK Split.
Dobitnik je nagrade Marko Fotez za najbolje umjetničko ostvarenje u Drami HNK Split, u sezoni 2008./2009. i 2009./2010.
Snagom rijetkog i iznimnog talenta, Ante Čedo Martinić obilježio je gotovo tri desetljeća splitskog i hrvatskog glumišta . 


 
U kategoriji Osobnih nagrada u 2011. godini nagrađeni su:


JURICA GIZDIĆ – za monografiju „Sto godina Hajduka“ posvećenu bogatoj stogodišnjici kluba
 
Jurica Gizdić, športski povjesničar, rođen je 1965. godine u Splitu. Od rane mladosti bavi se istraživanjem povijesti športa u Dalmaciji. Stalni je suradnik „Olimpa“ – glasila Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog leksikografskog zavoda. Do sada je objavio 54 knjige – monografije, što je prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice svojevrstan rekord u hrvatskom izdavaštvu. Objavio je 22 knjige športske tematike u kojima je obilježio i sačuvao športsku povijest Grada Splita, te time dao neprocjenjiv doprinos očuvanju ovog dijela nacionalne baštine.
U 2011. godini, Jurica Gizdić je, povodom stotog rođendana „Hajduka“ izdao monografiju „Sto godina Hajduka“ u kojoj je na 552 stranice sabrao povijest ovog kluba. Monografija je svojevrsna Hajdukova enciklopedija, ocijenjena od strane hrvatskog društva za povijest športa kao najkompletnija knjiga jednog športskog kolektiva u Republici Hrvatskoj.
 
DAVOR GRČIĆ GAGA – za nesebično zalaganje i doprinos poboljšanju kvalitete života i društvene skrbi tjelesno hendikepiranih osoba
 
Davor Grčić Gaga rođen je 1930. godine u Splitu. Legendarni je igrač „Hajduka“ za kojeg je odigrao 512 utakmica. Bio je kapetan momčadi sa kojom je osvojio dva naslova prvaka bivše države  1952. i 1954./55. godine.
Jedan je od osnivača „Splitsko Dalmatinske Udruge Amputiraca“, osnovane 2010. godine u kojoj obnaša dužnost predsjednika udruge. Udruga okuplja oko 200 članova sa područja Splitsko dalmatinske županije. 
Suočen i sam sa problemima koje invalidne osobe imaju u svakodnevnom životu zapažena je njegova ustrajnost i nesebičan trud koji ulaže u poticanju i pružanju pomoći invalidnim osobama i njihovim obiteljima, a radi poboljšanja kvalitete života i društvene brige, skrbi i zaštite interesa takvih osoba, te prevladavanju teškoća kojima se invalidne osobe susreću u svakodnevnom životu.
 
 
Prof. dr. sc. MIROSLAV ŠIMUNIĆ – za stručan i nesebičan osobni angažman u razvoju Jedinice intenzivne skrbi i interventne gastroenterologije Klinike za unutarnje bolesti KBC Split
 
Prof. dr. sc. Miroslav Šimunić je rođen 1958. godine u Zenici. Pročelnik je Katedre Interna medicina na Medicinskom fakultetu u Splitu, te zamjenik Predstojnika Interne klinike KBC Split.
 Svojim nesebičnim osobnim angažmanom i animirajući brojne donatore iz gospodarskog i političkog života Splita i Županije, a  uz potporu rukovodstva KBC Split,  isplanirao je i organizirao izgradnju potpuno nove Jedinice za intenzivnu skrb i interventnu gastroenterologiju, koja je omogućila izrazito unaprjeđenje sveukupnog rada  na Odjelu. Od tada se najteži gastroenterološki i drugi bolesnici liječe na najsuvremeniji način zahvaljujući najmodernijoj opremi i posebno educiranim liječnicima i sestrama.
Prof. Šimunić je prvi u Splitu primijenio više dijagnostičkih i terapijskih endoskopskih metoda što omogućava nekirurško liječenje brojnih bolesti.

 


U kategoriji Skupnih  nagrada u 2011. godini nagrađeni su:

 
RADNIČKI NOGOMETNI KLUB SPLIT – za izuzetne športske rezultate čime je ostvaren povratak kluba u Prvu hrvatsku nogometnu ligu
 
Osnovan je 16. travnja 1912. godine u Plinarskoj 7. u Velom Varošu pod imenom „Anarh“ kao prva prethodnica Radničkog nogometnog kluba, a službeno je registriran  25. srpnja 1912. godine. Osnovala ga je grupa učenika Muške zanatske škole, godinu dana nakon osnivanja „Hajduka“,“ u vremenu kad je nogomet bio najveća zabava među mladima.
Ove godine klub slavi sto godina postojanja. U bogatoj povijesti klub je prolazio kroz razne poteškoće od zabrane rada kluba, gašenja kluba, promjene imena,a najteže trenutke klub proživljava od 1998. do 2009. godine. Nakon ulaska kluba iz četvrte u drugu ligu i nakon uspješno provedenog stečaja 2009. godine, klub u sezoni 2010./2011.ulazi u Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Stogodišnjicu postojanja Klub je nedavno  proslavio kao prvoligaš.   
 
CRVENI KRIŽ GRADSKOG KOTARA MERTOJAK – KLUB DOBROVOLJNIH DARIVATELJA KRVI MERTOJAK – za prikupljenih 600 doza krvi i rekordnu terensku akciju sa prikupljenih 140 doza krvi u 2011. godini
 
Ogranak Crvenog križa u Gradskom kotaru Mertojak osnovan je 1990. godine u teškim trenucima za našu Domovinu, na početku ratnih zbivanja, izrastavši u međuvremenu  u najveći klub dobrovoljnih darivatelja krvi pod okriljem Crvenog križa na području našeg Grada i Splitsko dalmatinske županije. Klub je u 21 godinu svog postojanja prikupio oko 14 500 doza krvi ili 6 500 litara.
Nesebičnost, humanost i volonterski rad svih aktivista ovog izuzetnog kluba posebno je došla do izražaja tijekom 2011. godine kada je prikupljeno 600 doza krvi, te ostvarena rekordna terenska akcija sa prikupljenih 140 doza krvi.
 
HUMANITARNA UDRUGA „IVAN MERZ“ SPLIT – za 121 stipendiju podijeljenu u 2011. godini srednjoškolcima i studentima slabijeg imovnog stanja
 
„Pomozimo potrebne i marljive“, geslo je Humanitarne udruge „Ivan Merz“ koja je osnovana 2006. godine s ciljem promicanja humanitarnog djelovanja, očuvanja kulturnih i društvenih vrijednosti , te religijske kulture, svih onih vrijednosti za koje se zalagao i blaženi Ivan Merz. U prvih pet godina djelovanja, udruga je podijelila 508 stipendija srednjoškolcima i studentima slabijeg imovnog stanja, a u 2011. godini 121 stipendiju. Osim materijalne pomoći, Udruga nastoji svojim stipendistima omogućiti
besplatne repeticije, te nabavku potrebnih sredstava za nesmetano školovanje.
 
 
SPLITSKO DIJABETIČKO DRUŠTVO – za nesebičan volonterski rad u prevenciji i unaprjeđenju kvalitete življenja osoba oboljelih od dijabetesa
 
Društvo je osnovano 1947. godine od grupe entuzijasta – liječnika, medicinskih sestara i dijabetičara koji su prepoznali dijabetes kao veliku opasnost za zdravlje pojedinca i društva u cjelini. Društvo je osnovano s ciljem okupljanja  što veći broj oboljelih od dijabetesa i članova njihovih obitelji, ali i osoba koji su strukom ili na neki drugi način povezane s dijabetesom.
Ove godine društvo slavi 65 godina svog uspješnog i aktivnog djelovanja. Prošle 2011. godine nastavljen je niz aktivnosti na edukaciji stanovništva i prevenciji bolesti, te skrbi o 15 000 oboljelih na području Grada Splita, od kojih se posebno izdvajaju tri ciklusa edukacije 60 polaznika, 9 javnih predavanja, 325 savjetovanja, dvije akcije masovnog mjerenja šećera u krvi i krvnog tlaka provedene   na 3 500 ljudi. Udruga je također aktivno sudjelovala na pripremi „Rezolucije o šećernoj bolesti“ koju je u lipnju 2011. godine usvojio Sabor Republike Hrvatske.