Etnografski muzej Split osnovan je 3. srpnja 1910. godine kao prvi etnografski muzej u Hrvatskoj. Osnovao ga je, u sastavu Obrtne škole, Kamilo Tončić, po struci inženjer arhitekture, koji je strastveno skupljao umjetničke predmete.
Od samih početaka djelovanja Muzeja kustosi etnolozi usmjerili su se na istraživanje tradicijske i suvremene kulture Dalmacije, zbog čega najveći dio predmeta koje Muzej čuva potječe upravo s tog prostora koji je kulturološki vrlo zanimljiv jer se u njemu susreću dvije etnografske kulturne zone: dinarska, karakteristična za dalmatinsko zaleđe, te jadranska, karakteristična za otoke i priobalni dio, od kojih svaka obiluje svojim posebnostima.
U fundusu Muzeja nalaze se i predmeti iz ostalih krajeva Hrvatske, zatim iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, s Kosova te europskih i izvaneuropskih područja.
Posjetitelja se upoznaje s tradicijskim načinom odijevanja i ukrašavanja stanovnika Dalmacije, kao i promjenama u odijevanju novijeg vremena, tradicijskim oružjem, primjercima tradicijskog rukotvorstva i pokućstva te ambijentom pučke sobe namještene autentičnim namještajem s početka prošlog stoljeća. U postavu su prikazane likovna zbirka te zbirke nakita, oružja, škrinja, nošnji jadranskog i dinarskog područja.
Osim u stalnom postavu i povremenim izložbama, koje se izmjenjuju u prizemlju Muzeja, posjetitelj može uživati i u samoj arhitekturi izložbenog prostora.
Najstariji arhitektonski dijelovi vezani su uz sam osnutak Dioklecijanove palače početkom 4. stoljeća. Naime, Etnografski muzej Split smjestio je svoje izložbene prostore u kompleks jugoistočnoga kvadranta Dioklecijanove palače, odnosno u prostore koje je car Dioklecijan koristio kao svoje privatne prostorije.
U okviru muzejske zgrade nalazi se i crkva sv. Andrije de Fenestris, nastala u vrijeme Severa Velikog preuređenjem jedne od šest spavaćih soba (cubiculuma), koje su bile smještene na zapadnom dijelu Dioklecijanova carskog stana. Naziv de fenestris dobila je po položaju na razdjelnici između careva stana i velike dvorane podignute u osi Palače južno od vestibula. Ta je sigurnosna razdjelnica ujedno bila i svjetlarnik kroz koji su sunčeva svjetlost i svježi zrak dopirali do prozora palače. Kasnije nadogradnje tvorile su kompleks bivšeg samostana sv. Klare, koji je zadržao sličan raspored prostorija kao i u vrijeme djelovanja samostana.
Upravni i radni dio Muzeja nalazi se u kući obitelji Božičević, jednoj od ranosrednjovjekovnih splitskih palača kojoj dubina graditeljskih slojeva seže do antičkog vremena.
Zanimljivosti:
- Đerdan (Vrlika, početak 20. stoljeća)
- Đerdan je prsni prevjes na kojemu su kovanice gusto postavljene pomoću olovnih okvira i kukica na platnenu podlogu. Služio je kao miraz, a što je najznačajnije za ovaj predmet, njegova vrijednost se vidjela obješena oko djevojačkog vrata. Što je đerdan bio bogatiji, to je djevojka bila poželjnija za udaju.