Park - šuma Marjan predstavlja jedinstvenu zelenu površinu nadomak centru grada Splita. Izuzetne je prirodne i kulturološke vrijednosti, a popularno je nazivaju „pluća grada“.
Marjan je u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode 1964. godine proglašen park-šumom kako bi se što bolje očuvalo njegovu floru, faunu i prirodno - kulturološke znamenitosti.
Od 2005. godine, park-šumu Marjan štiti Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan, a njena djelatnost je zaštita, održavanje i promicanje Marjana u cilju očuvanja i zaštite izvornosti prirode, te približavanje prirodnih vrijednosti Marjana korisnicima prostora – građanima i turistima.
Ime Marjan rimskog je podrijetla, a prvi put je pisano potvrđen u oporuci priora Petra u prvoj polovici VIII. stoljeća kao Marulianus. Najstariji tragovi čovjeka i ljudskog života na Marjanu potječu s lokaliteta Bambina glavica, brežuljka koji se nalazi na južnoj strani Marjana.
Marjan je prikazan i na Tabuli Peutingeriani, kopiji stare rimske karte koja potječe još iz vremena prije gradnje Dioklecijanove palače. Na toj je karti na području Marjana označen hram božice lova Dijane i put od naselja Spalatum do njega.
U 13. stoljeću Marjan se smatra općinskom šumom, a zaštita Marjana datira od 14. stoljeća. O tome svjedoči Splitski statut iz 1312. godine. Kako bi se šuma što bolje očuvala, godine 1358. gradsko Veliko vijeće uvelo je instituciju stalnih čuvara Marjana. U vrijeme mletačke uprave nad Splitom, a osobito u doba turskih ratova, nadzor nad marjanskom šumom je bio slab, a širenje naselja, nekontrolirana sječa, ispaša i palež doveli su do toga da je u 17. stoljeću Marjan bio već potpuno opustošen i sveden na ogoljeni krš.
Sustavno pošumljavanje Marjana započinje tek 80 - tih godina XIX. stoljeća i to zahvaljujući splitskom prirodoslovcu i profesoru Juraju Kolombatoviću. Pošumljavanje je započelo na području Židovskog groblja, koje je osnovano prije 1573. godine. Jedno je od najstarijih očuvanih židovskih groblja u Hrvatskoj i zaštićeno je kulturno dobro.
Posebnu vrijednost ovog poluotoka kao njegove organske cjeline predstavlja poluotočić Sustipan koji je jedan od najljepših vidikovaca na jadranskoj obali.
Poluotok Marjan obiluje važnim povijesnim i kulturno-umjetničkim spomenicima, što mu daje posebno mjesto u povijesti grada Splita. Ovdje se posebno ističu marjanske crkvice.
Crkva Sv. Nikole u blizini popularne Prve vidilice, podignuta je 1219. godine, a to znamo jer su novac za njezinu izgradnju u svojoj oporuci ostavili Splićani Rako i Elizabeta. Zbog svog položaja služila je kao orijentir ribarima i pomorcima.
Crkva Sv. Stjepana nalazi se na poluotoku Sustipanu i podignuta je 1814. godine, na mjestu nekadašnje benediktinske opatije.
Crkva Gospe od Betlema podignuta je prije 1500. godine, jedna je od rijetkih crkava u Hrvatskoj posvećena Kristovu rođenju, a posebna je jer se u njoj polnoćka održava već u 16 sati.
Crkva Sv. Jerolima građena je u drugoj polovici 15. stoljeća kao gotička jednobrodna građevina. Gotički ukrašeni svod u unutrašnjosti crkve ukrašen je renesansnom kiparskom ornamentikom karakterističnom za rad Andrije Alešija, kao i središnja skulptura na oltaru, sv. Jerolim iz 1480. godine. Iz dvorišta crkve vode stube uklesane u stijene, prema eremitaži sv. Cirijaka.
Predromanička Crkva sv. Jure na rtu Marjana nalazi se na najzapadnijem rtu Marjana, a prvi put se spominje 1275.godine.
Crkva Gospe od sedam žalosti, poznata pod imenom S. Maria Pietatis, spominje se od 1362. godine. U crkvici se nalazi reljef Imagine Pietatis Beatae Virginis iz 1603. godine, koji se po stilu izrade u novije vrijeme pripisuje Andriji Alješiju.
Zanimljivost:
- Lokalitet Jerolimske stijene i Šantine stijene posebnost su marjanske šume upravo zbog jedinstvenog ozračja i pogleda koji se s ovog mjesta pruža. Crkvica Sv. Jere, eremitaže s oratorijem Sv. Cirijaka te Karepića kula utkane su u Svete stijene, gdje raste i hrvatski endem dubrovačka zečina (Centaurea ragusea).